Planina Ravna Gora

Hrvatsko zagorje jedinstvena geografska regija, a s nizom tipičnih značajki, osebujnih isključivo za Zagorje. Jedno od  tih bitnih obilježja daju mu planine, koje su se formirale tako da Zagorju daju dvokotlinski reljef. Na osnovi može ga se podijeliti na tzv. Gornje i Donje, odnosno po nekima na Zagorje u širem i užem smislu. Donje Zagorje ili Zagorje u užem smislu je područje južno od planinskoga niza: Kuna gora-Strahinjčica – Ivanščica. To je sliv rijeke Krapine i Krapinčice. Sjeverno od spomenutoga niza je Gornje Zagorje, ili Zagorje u užem smislu. To je uglavnom podrućje sliva rijeke Bednje.

Govoreći o Ravnoj gori, uvijek se misli na najsjevernije predjele Zagorja, sjeverno od rijeke Bednje. Za Ravnu goru može se reći da ima vrlo dinamičan reljef pogotovo ako se sagledava u širem smislu, od zapadnih trakošćanskih, pa do istočnih voćanskih predjela, od strmih i šumovitih višnjičanskih padina, do duguljastih brežuljaka, južnih klenovničkih i bednjanskih područja. Plastičnost tih predjela je bogata usprkos maloj nadmorskoj visini. To je planina koja u minijaturi sadrži sve ono što je inače tipično Hrvatsko zagorje. Bogata razvedenost reljefa utječe i na druge značajke: bogatsvo biljnog i životinjskog svijeta, etnički sastav, etnografski etnološki momenti, narodni običaji i narodni govor, smisao za pjesmu i šalu. Sve to povezano je s prošlošću. U tom zagorskom pejzažu ispisan i dijelić hrvatske povijesti, počev od prepovjesnog doba, rimskih osvajanja, bliske prošlosti do sadašnjosti.