Prirodne osnove Ravne Gore – Reljef

Smještena je u blizini državne granice sa Slovenijom i pruža se od dvorca Trakošćan na jugozapadu do sela Donja Voća u pravcu sjeveroistoka, u dužini od oko 13 km i dalje prema Vinici, gdje tone pod dravsku ravnicu. Završne brežuljke prema jugu i jugoistoku zatvaraju Bednjansko i Varaždinsko polje, otprilike linijom naselja Bednja – Kamenica – Klenovnik – Donja Voća – Ladanje – Vinica – Vratno.

Na suprotnoj strani, granica gorja ide linijom Cvetlin – Višnjica – Gornja Voća – Vratno, a sjevernije od te linije, na samoj državnoj granici sa Slovenijom je nastavak Maceljskog gorja, koji se spušta u brežuljkasto pobrđe Haloze, kojeg na sjeveru i sjeveroistoku zatvara Ptujsko polje.

Masiv Ravne gore nije jedinstven već ga duboki tektonski prodori dijele na barem šest dijelova:

 Prvi je najzapadniji i najviše uzdignut te iz njega dubokim prodorom teče potok Kamenica. Oko potoka Kamenice su se u obliku brojke 9 poredale kote: 

 Babice (548 m), Hudo duplje (655 m), Tri Kralja (680 m), najviši vrh masiva, Ravna gora (686 m) i Oštro (462 m). 

 Masiv Ravne gore potpuno prekidaju duboki kanjoni Velika i Mala Sotinska, okomiti na pravac pružanja masiva, između kojih se nalazi druga cjelina,  područje Velikog i Malog Goranca s kotama  Lapernjak (389 m), Lengešica (419 m) i Kukelj (521 m).

Treći dio masiva Ravne gore je područje Vukovoj, koje je odvojeno prodorima Male Sotinske i Reke Voćanske s kotama: Babjak (480 m) te istočnije od nje kotom Sv. Vuk (473 m) na kojoj se nalazi istoimena kapela.

Četvrto je područje Ravne gore izdvojeno prodorima Reke Voćanske i potoka Šokot s kotom Breza (409 m).

Nakon njega potoci Šokot i Voća izdvajaju peto područje s kotama Krisnjakov breg (378 m) i Furkov breg (354 m). 

Sjeveroistočno od potoka Voća nalazi se šesto područje na kojem Ravna gora gubi svoja gorska obilježja i postupno kod Vinice tone pod aluvijalne nanose rijeke Drave, odnosno prelazi u Panonsku ravan.

Autor: Dubravko Šincek

            Roman Ozimec