Speleološka istraživanja Ravne Gore

Najraniji posjet nekoj špilji na području Ravne gore zabilježen je 1801. godine kada je špilju Vindiju, u literaturi navedenoj kao Križnjakova špilja, posjetio varaždinski župan grof Josip Drašković Trakošćanski (Hirc, 1891; 1905). 

Prvi podatak o speleološkim objektima Ravne gore iz 1873. godine također je vezan uz špilju Vindiju (Kukuljević-Sakcinski, 1873). Veliku pećinu na Ravnoj gori spominje Dragutin Hirc, koji krajem 19. stoljeća posjećuje špilju Vindiju i bilježi da su u njoj već zabilježeni paleontološki nalazi, pa je i on započeo iskopavanja (Hirc, 1889). Prilikom svojih istraživanja obilazi i špilju Dopolanjščicu, poznatu i kao Zdenec pri Ciglaru i Cerjansku špilju kod Klenovnika. 

Od 1899. godine u špilji Vindiji nastavljaju se nestručna iskopavanja, pa je Dragutin Gorjanović Kramberger prilikom posjeta špilji, razočaran njenom devastiranošću, odustao od sustavnog istraživanja. 

U lipnju 1912. godine ravnatelj Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu August Langhoffer istražuje faunu pet špilja na Ravnoj gori (Langhoffer, 1912; 1915). Na osnovi sakupljenih primjeraka 1939. godine je opisan jednakonožni kopneni račić Androniscus dentiger croaticus, a 1951. godine i kornjaš trčak Laemostenus schreibersi croaticus. Obje podvrste proširene su samo na Ravnoj gori i predstavljaju endeme Varaždinske županije (Ozimec, 2005).

 Sustavna arheološka i paleontološka istraživanja špilje Vindije započinje Stjepan Vuković 1928. godine i provodi ih uz prekide sve do 1967. godine. Već 1929. godine započinje istraživanja Velike pećine kod Goranca i provodi ih do 1932. godine, ali u daleko manjem opsegu nego u Vindiji (Vuković, 1935; 1953; Šimek, 1996). Od 1948. godine na istraživanju Velike pećine s Vukovićem započinje suradnju naš čuveni paleontolog Mirko Malez, tada student geologije. Prilikom ovih istraživanja sakupljana je i špiljska fauna (Malez, 1951).

                                                                                                                                                               Mačkova špilja

Najopsežnija speleološka istraživanja Ravne gore M. Malez provodi od 1957. godine kad nastavlja istraživanja Velike pećine, ali i rekognoscira šire područje Ravne gore na kojem utvrđuje desetak speleoloških objekata. Istra-živanja Velike pećine nastavlja 1958., 1959., 1962., 1963., pa ponovo 1970. godine, dok istraživanja špilje Vindije započinje 1974. i provodi ih sve do 1981. godine (Malez, 1960; 1961; 1962; 1963; 1965; 1971; 1978). U špiljama utvrđuje položaj naslaga u sustavu članjenja kvartara šireg područja Alpa uz brojnu faunu kvartarnih sisavaca (Malez & Rukavina, 1979; Malez, 1983; 1986).

Zagrebački speleolog Vladimir Redenšek daje 1961. godine prvi popis speleoloških objekata SZ Hrvatske, u koje uključuje i Ravnu goru (Redenšek, 1961), a detaljniji popis od dvadesetak speleoloških objekata Ravne gore publiciran je u prvoj monografiji Ravne gore (Đurić & Smerke, 1980).  

Kod Peščenice Viničke 1981. godine Dubravko Šincek otkriva Šincekovu špilju u kojoj je već po preliminarnim istraživanjima 1993. godine utvrđeno bogato arheološko i paleontološko nalazište (Šimek, 1992; 1993; 2002), a sustavna istraživanja provodi paleontolog Goran Gužvica.

U ljeto 1993. godine Zoran Cuković, tada asistent na katedri za geologiju Geotehničkog fakulteta u Varaždinu i Roman Ozimec započeli su sustavnija speleološka istraživanja SZ Hrvatske pri čemu su im se povremeno priklju-čivali brojni suradnici. Uz Kalnik i Ivanščicu, posebna pažnja je posvećena masivu Ravne gore na kojem su uz istraživanja već poznatih speleoloških objekata, utvrđeni novi jamski objekti u okolici Velikog Goranca. Narod ovog područja za njih koristi karakterističan termin  cinkalica, što potječe od običaja da u njih bačen kamen zvoni, odnosno cinka. Ukupno je istraživanjem obuhvaćeno dvadesetak objekata, a u sklopu istraživanja provedene su i preliminarne geološke i ekološke analize speleoloških objekata uz sakupljanje špiljske faune (Ozimec, 2005).

U zadnjih dvadesetak godina speleološka rekognosciranja Ravne gore i Ivanščice vrši Dubravko Šincek iz Varaždina, pri čemu otkriva nova paleontološka i arheološka nalazišta, kao što je Šincekova špilja kod Peščenice Viničke, zvana i špilja Vinica. U špilji su provedena preliminarna arheološka istraživanja 1994. godine, a od 1996. godine provode se paleontološka iskopavanja (Novosel & Gužvica, 1997), pri čemu su utvrđeni raznovrsni arheološki i paleontološki nalazi, a detaljnije su obrađeni nalazi špiljskog medvjeda (Gottstein i sur., 2000).

                                                                                                    Šincekova špilja

Dosadašnja istraživanja speleoloških objekata Varaždinske županije, pa tako i Ravne gore, gotovo su isključivo bila orijentirana na arheološki i paleontološki aspekt pojedinih špiljskih nalazišta, dok su ostali aspekti u najvećem dijelu zanemareni. Malu iznimku čini speleološki posjet članova SO HPD Željezničar iz Zagreba (Bombardelli, 2005).

Do sada najopsežnija istraživanja Ravne gore provedena su tijekom 2006. i 2007. godine od strane članova Hrvatskog biospeleološkog društva (HBSD), u okviru istraživačkog projekta izrade speleološkog i biospeleološkog katastra Županije Varaždinske, te manjim dijelom od strane istog tima 2008. godine. U navedenom razdoblju je u okviru šest istraživačkih akcija istraživačka ekipa od dvoje do pet ljudi, obavila rekognosciranje područja Ravne gore te utvrdila položaje speleoloških objekata pomoću GPS uređaja. 

Speleološki objekti su topografski snimljeni i u njima su provedene izmjere mikroklimatskih čimbenika. Obavljen je arheološki i paleontološki uvid (prospekcija), pri čemu su utvrđeni novi arheološki i paleontološki lokaliteti. 

Sakupljana je špiljska fauna i postavljane su kopnene zamke za ulov špiljskih beskralješnjaka. Fotografski je dokumentiran proces istraživanja, ulazi u speleološke objekte, špiljski prostor te je po prvi puta obavljeno makrofotografiranje špiljske faune.

Autor: Dubravko Šincek

            Roman Ozimec