Uspon na Mont Blanc 19. – 23.07.2012.

Planirano je mogla pokvariti jedino loša vremenska prognoza. S obzirom da je u utorak objavljena dobra vremenska prognoza, odlučeno je da se na put krene prema planu

Prva grupa od 8 planinara kojoj sam pripadao i ja krenula je na put u četvrtak 19.07.2012. oko 4,30 sati via Ljubljana, Venecija, Udine, Verona, Milano i Aoste, te smo oko 14.30 stigli do Chamonixa. Prvo smo skoknuli do hostela (cca. 2 km udaljen od Chamonixa) u kojem smo rezervirali noćenje s doručkom, ali s obzirom da recepcija radi dvokratno nismo se mogli odmah smjestiti, pa smo otišli u obilazak slikovitog Chamonixa.

                                                                                                Chamonix

Obišli smo nekoliko trgovina planinarske opreme,nešto pojeli i popili i vratili se u hostel, gdje smo se nakon prijave i plaćanja smjestili u sobe. Ujutro nakon doručka i spremanja potrebne opreme za planinu, kombijem smo krenuli do nekoliko kilometara udaljenog Les Houchesa, odakle smo gondolom stigli do Bellevuea i dalje tramvajem do stanice Mont Lachat na otprilike 2.000 m nadmorske visine.

Inače je zadnja stanica tramvaja Nid d’ Aigle (2.372 m), ali zbog nekih radova već duže vrijeme tramvaj vozi samo do Mont Lachata, što je značilo cca. 1 sat hoda više. Od Mont Lachata do prvog doma Refuge Tete Rousse na 3.167 m nadmorske visine vodi uobičajena planinarska staza i trebalo nam je otprilike 3,30 sati hoda, te smo u taj dom stigli oko 13,30 sati.

Nakon prijave, plaćanja i smještaja nakratko smo predahnuli uz jelo i piće, a nakon toga nekolicina nas je otišla u obilazak kuloara smrti koji se nalazi cca. pola sata hoda od doma na putu prema drugom domu Refuge Gouter i kroz koji smo sutradan morali proći. Kuloar je zloglasan i nosi taj naziv zbog čestih odrona kamenja uslijed čega je poginulo mnogo ljudi, dugačak je cca. 50 m i mora se brzo proći. Za vrijeme našeg obilaska kuloara nije bilo padajućeg kamenja i nije nam se činio tako opasan.

Sutradan 21.07. nakon doručka, oko 9 – 10 sati krenuli smo prema drugom domu Refuge Gouter koji se nalazi na 3.817 m nadmorske visine i trebalo je savladati cca. 650 m gotovo vertikalne stijene koja je na najkritičnijim mjestima osigurana sajlama. Vrijeme je bilo dobro, kuloar smrti smo prošli bez ikakvih problema i polako se penjući okruženi prekrasnim vidicima stigli do doma za otprilike 3 sata

Opet slijedi prijava, plaćanje i smještaj u dom. Nakon okrijepe i odmora uvježbavali smo kretanje u dogovorenim navezima popevši se do visine od cca. 4.000 m. Nakon toga vratili smo se u dom, dogovorili detalje oko predstojećeg uspona, večerali i oko 19 – 20 sati otišli na počinak. Dogovoreno je da se na uspon kreće oko 2 sata iza ponoći.

Ne znam da li zbog uzbuđenja i visine ili  zagušljivosti i vrućine u spavaonici, koja je bila pretrpana stvarima i u kojoj je spavalo cca. 20 ljudi, vrlo malo sam spavao. Paljenje čeonih lampica i šuškanje započelo je već oko 1 sat iza ponoći, mi smo se počeli spremati za uspon negdje oko 2 sata i krenuli oko 3 sata iza ponoći 22.07.2012.

Vrijeme je bilo dobro, hladno i vjetrovito, kretali smo se polagano gledajući u daljini kolonu čeonih svjetiljaka koje ispred nas idu prema vrhu. Polako je počelo svitati, vjetar je pojačavao, a mi smo u laganom tempu bez većih problema stigli do skloništa Vallot na 4.362 m nadmorske visine oko 6 sati. Sklonili smo se u bivak radi odmora, okrijepe i dogovora oko daljnjeg uspona prema vrhu. S obzirom da prije nisam napomenuo u grupi je bilo pet muškaraca i tri žene, vođa grupe je odlučio da ženski dio ekipe zbog promrzlosti i pojačavanja vjetra ne ide na daljnji uspon, te se s njima nakon odmora vratio prema Gouteru.

Ivan, Marko, Toni i ja dobili smo dozvolu da nastavimo prema cilju, tako da smo po sunčanom, hladnom i dosta vjetrovitom vremenu, okruženi prekrasnim pejzažima i vidicima oko 8,50 sati stigli bez većih problema do vrha na 4.810 m nadmorske visine. Na vrhu smo se zadržali cca. 30 – 40 minuta, a vrijeme smo naravno proveli u čestitanju, fotografiranju i uživanju u prekrasnim vidicima.

 Nakon toga uslijedio je naravno silazak, koji je za mene bio puno mukotrpniji od uspona, jer smo se trebali u komadu spustiti natrag do Mont Lachata od kuda kreće tramvaj na 2.000 m nadmorske visine i bili ograničeni vremenom, jer je zadnji polazak tramvaja u 17 sati. Spuštajući se uživali smo u prekrasnim pejzažima i vidicima, povremeno zastajkujući radi odmora i fotografiranja, a također smo upoznali i dio koji smo prošli noću.

U dom Gouter smo došli negdje oko 12,30 sati i tu smo se sreli sa drugom grupom koja je iz Varaždina krenula dan kasnije i imala potpuno isti plan kao i prva grupa, ali sa danom pomaka. Naravno slijede čestitke, pitanja kak je bilo, kak se treba obući i ostalo, a mi smo njima poželjeli dobro vrijeme i sretan uspon. S obzirom da nismo imali previše vremena i da je bilo u pitanju da li ćemo stići na tramvaj, već oko 13,15 sati krenuli smo prema domu Tete Rousse i dalje prema Mont Lachatu.

Iako se dosta ljudi uspinjalo prema Gouteru, relativno smo brzo prošli vertikalu prema Tete Rouse, kuloar smrti gdje opet nismo imali problema, prohujali pored doma i nastavili prema tramvaju. Osjećali smo da nam vrijeme polako istječe, tako da smo zadnji dio zapravo pretrčali i stigli na tramvaj doslovno posljednju sekundu. Treba napomenuti da smo u istom danu popeli 1.000 m i spustili se 2.800 m i da smo u pokretu bili od 3 ujutro do 17 sati popodne, dakle ukupno cca. 14 sati.

Na tramvajskoj stanici, odnosno u tramvaju, sreli smo se sa ostatkom naše grupe koja se ranije spustila i opet su uslijedile čestitke jednih drugima i raznorazna pitanja. Tramvajem i nakon toga gondolom spustili smo se u Les Houches gdje smo u jednom restoranu proslavili uspješan uspon na Mont Blanc.

Treba napomenuti da je i uspon ženskog dijela ekipe do skloništa Vallot na cca. 4400 m nadmorske visine velik uspjeh i da će se uskoro sigurno popeti na Mont Blanc. Nakon okrijepe i kratke dileme da li prenoćiti u Chamonixu ili krenuti odmah prema Varaždinu, pala je odluka da se odmah krene prema Varaždinu, tako da smo se istim putem bez ikakvih problema u Varaždin stigli oko 8 – 8,30 sati ujutro 23.07.2012.

I na kraju važno je napomenuti da je član ekipe Toni na vrh nosio padobran (njegov ruksak je bio težak cca. 23 kg) i da se namjeravao sa vrha spustiti padobranom u Chamonix, ali mu to jak vjetar nije dozvoljavao, pa je to učinio sa Goutera (3.817 m) i spustio se u Les Houches za cca. 45 minuta, što je također velik uspjeh.

Zahvaljujem fantastičnoj ekipi s kojom sam ostvario uspon na Mont Blanc. 

                              Davor Jurec (Pd Ravna gora)

                              <iframe src=”http://www.youtube.com/embed/EyBQumFK-aw” width=”425″ height=”350″ frameborder=”0″></iframe>

Fotografije snimio Marko Mrše