“FOTO SAFARI “NA TULOVIM GREDAMA

U organizaciji PD “Ravna gora” organiziran je dvodnevni društveni izlet u predjele Tulovih greda- Južni Velebit i Dabarskih kukova- Srednji Velebit. Sudjelovalo 29 planinara iz PD “Ravna gora” i “MIV-a”, iz Varaždina.

Uspon na Tulov grede

Prvog dana izvršen je uspon na vrh Tulovih greda ( 1120 m). Atraktivan stjenovit grben ističe se nizom vapnenačkih skupina, izrazito strmih kukova, glatkih i odvojenih stijena koje dominiraju na istočnoj strani masiva.

Tulove grede ili kako ih je nazivao narod, Tulo ili Tulovice, predstavljaju bizarni fenomen velebitskog krša, dužine oko 1 km, sastavljen od tornjeva, stupova i pukotina (žljebovi, točila). U južnom podnožu grebena dominira prekrasan travnati dolac zvan Dolac poda Tulom (nv. 750 m)

Uspon je započeo na prijevoju Vrhprag ili Prag (865 m), kod burobrana, na cesti Sv. Rok-M.Halan-Obrovac. U laganom hodu (40′) po dobro označenoj stazi preko kamenitih travnjaka, dolazi se povrh ogromne stjenovite ponikve (nastala urušavanjem spiljskog stropa, na čijem se dnu nalazi kamenica s vodom, zvana Kapljuv).

U nastavku uspona prolazi se pored stjenovitog i rastrganog obeliska zvanog “katedrala”, odakle strmije do dvije zaravni okružene kamenitim, glatkim, gromadama. U završnici uspona 27-ero učesnika izleta popeli su se pod tri stjenovite glavice vrha (trovrh), do prijevoja. Do zapadne glavice (vidikovac s metalnom zastavom), po krševitom i teškom terenu,preko ponikve, popelo se samo nekolicina mlađih i spretnih učsnika izleta, vični penjanju.

Povratak istim putem do burobrana, potom makadamskom cestom do kapelice, spomen- obilježje poginulim braniteljima u Domovinskom ratu.

Do obljižnjeg kamenoloma (parking za autobuse), silaz brdskom cestom, usječene u stijene južne padine Tulovih greda, u nekoliko oštrih zavoja vide se kameni podzidi ceste, koji svjedoč o vještini građenja.

Cesta preko Tulovih greda djelo je poznatog graditelja planinskih cesta Velebita i Gorskog kotara (Lujzinska cesta), kapetana Knežića. Cesta se započela graditi 1827. s dalmatinske strane Velebita, a najteža dionica bila je od zaravni Potprag, preko Praga, Kraljičinih vrata do Malog Halana.

Na zaravni Potprag u spomen gradnje ceste podignuta je kapelica sv. Franje. Nasuprot kapelici, na zavoju cesta ruševine su nekdašnje cestarkske kuće s prenoćištem, gostionica i oružana postaja., koja je ujedno bila lugarnica,s druge strane ceste, nasuprot kapelice, nalaze se dva spomen obeliska na poginule oružnike koji su se borili protiv razbojnika.

Danas je cesta preko Tulovih greda jedinstvena panoramska cesta, najljepša planinska cesta s koje istovremeno otvaraju prekrasni vidici na spektakularne oblike stijena Tula, koje izazivaju strahopoštovanje, kao i na zadarsko zaleđe i more.

Predio Praga poznato je po snažnoj buri, na momente orkanske snage.

Prema narodnoj predaji na stijenama su se iz jaja legli zmajevi, u stijenama živjele nevidljive velebitske vile. Također se vjerovalo da je među kemenitim stijenama svoje dvore imala i Crna kraljica, obučena u crno, koja je donašala nesreću. Po njoj se nazvao i prijevoj Kraljičina vrata, između duboke uvale Praška lokva (Jurkovića vrti) i prijevoja Mali Halan (ili Alan).

Kao što je nekad cesta bila glavna poveznica Like i Dalmacije, danas je to autoput s tunelom Sveti Rok koji uprovo prolazi ispod samog vrha, s izlazom na južnom podnožju, ispod Potpraga, na predjelu zaravni Marune.

Dionica Podgorske obilaznice

Popodne, preko Starigrada Paklenice i Karlobaga, uputili smo se do Cesarice i Trolokve, u podnožju Srednjeg Velebita. U predvečernim satima planinari obišli obalnu dionicu Podgorske obilaznice. Preko vrlo teškog terena, preko izbrazdanih škrapa oštrih rubova, povrh dvije lijepe uvale (U. Smojveruša i U. Badnjina), deset članova uspjelo je proći dionicu puta od zaselaka Čaćići i Trolokve do Cesarice.

Dan je završio na Baškim Oštarijama, kod popularnog “Prpe” gdje se i noćilo.

Drugi dan započeo je orkanskom burom i naoblakom pa su se svi sudionici izleta mogli upoznati njezinu snagu, na Kubusu i Basači.

Kako nije bilo mogući izvesti uspone na okolne vrhove, Kizu, Ljubičko brdo i V. Sadikovac, uslijedio je povratak preko Gospića i Ljubova do Korenice. Usput je posjećen slikovit izvor Krbavice, nedaleko zaselka Bunići, na sjeverozapadnom dijelu Krbavskog polja, odakle polazi markirani put za Krbavicu, Mrsinj i Mrsinjgrad, sve do Korenice (6-7 sati hoda).

Popodne je došlo do razvedravanja pa je to bila prilika za uspon na Mrsinj grad, do ruševne gradine na stjenovitoj uzvisini koja je kontrolna točka obilaznice “Lički gorski biseri”. Vrlo lijep razgled na Ličku Plješevicu, od Gole Plješevice do Ozeblina, koja se bjelila od novonapadalog snijega.